Fibroadenom dojke su benigne dobroćudne promjene jedne ili obje dojke, koje se najčešće prezentuju u vidu kvržice, a koju možete uočiti ili napipati u tkivu dojke.
Sama riječ fibroadenom se sastoji iz fibro-vezivno (stromalno tkivo) i adenom-žljezdano tkivo, tako da su fibroadenomi sastavljeni od vezivnog i žljezdanog tkiva.
Dojke su građene iz lobulusa i mliječnih kanalića. U lobulusima nastaje mlijeko koje se mliječnim kanalima odvodi do bradavica. Fibroadenom dojke se razvija iz lobulusa njihovom proliferacijom (umnožavanjem ili bujanjem) pod dejstvom hormona, u prvom redu estrogena.
Koji su uzroci nastanka fibroadenoma?
Etiologija fibroadenoma nije poznata, ali smatra se da je razlog nastanka fibroadenoma dojke uzrokovan hormonskim promjenama najčešće u periodu dvadesetih i tridesetih godina života. Jedan od glavnih krivaca zasigurno je nivo estrogena. Ukoliko je zabilježen dugotrajan porast nivoa ovog hormona, moglo bi doći do lobularne proliferacije kao odgovora na estrogenu stimulaciju što sugeriše da bi pod uticajrm ovog hormona moglo doći do razvoja fibroadenoma.
Kada se javljaju fibroadenomi?
Najčešće se javljaju između 15. i 25. godine života kada je reproduktivni period najaktivniji. Rijetko se mogu javiti i u pedesetim godinama života i nakon menopauze kao posljedica dugotrajne hormonske terapije na bazi estrogena.
Kako prepoznati fibroadenom?
Prepoznatljivi su po glatkoj konturi i gumenastoj konzistenciji, koja se pod prstima osjeti kao pomičan čvorić. Mogu se pojaviti u raznim veličinama i oblicima, te na različitim mjestima u dojci.
Najčešće se javljuju u gornjim kvadrantima i nešto češće u lijevoj dojci. Fibroadenomi često pokazuju manje varijacije u dimenzijama u zavisnosti od faze menstrualnog ciklusa ili u trudnoći. Nekada ih možda nećete moći napipati iz razloga što mogu biti lokalizovani duboko u tkivu dojke.
Koji su siptomi fibroadenoma?
Fibroadenomi su uglavnom bezbolne promjene, ponekad mogu biti bolni, posebno u predmenstrulnom ciklusu kada su i same dojke bolno osjetljive. Ukoliko dođe do porasta fibroadenoma, to može rezultovati dodatnim pritiskom na okolno tkivo, prouzrokujući i bolove.
Da li od fibroadenoma može da nastane rak dojke?
Fibroadenomi se ne transformišu u karcinom dojke, ali u vrlo rijetkim slučajevima 0,02-0,3 % se u dijelovima fibroadenoma mogu naći i ćelije zloćudnog tumora. Zato je potrebno da se netipični fibroadenomi ili oni koji brzo rastu bioptiraju kako bi se dokazala njihova patohistološka struktura.
Tipovi fibroadenoma?
U praksi razlikujemo:
- Jednostavne ili simpleks fibroadenome
- Kompleksne
- Gigantske ili juvenilne (kod adolescenata)
Fibroadenomi u oko 20%–25% slučajeva mogu biti multipli i bilateralni.
- Jednostavni fibroadenom
Fibroadenom sastavljen samo od vezivnog i žljezdanog tkiva. Najčešće su veličine do 2cm i nemaju rizik od razvoja karcinoma, te se samo ultrazvučno prate.
- Kompleksni fibroadenomi
Kompleksni fibroadenomi su oni koji u svom sastavu pored vezivnog i žljezdanog tkiva imaju i druge benigne promjene unutar čvora kao štu su male ciste, kalcifikacije, zone adenoze i sl.
Ukoliko ovi fibroadenomi narušavaju izgled dojke, pokažu brz rast ili se ultrazvučno posumnja da mogu imati malignu alteraciju, savjetuje se njihovo hirurško odstranjivanje.
- Juvenilni ili gigantski fibroadenom dojke
Riječ je o fibroadenomu čiji se nastanak može evidentirati u toku puberteta. U toj dobi može dosegnuti veličinu preko 5-10 cm, te mogu pokazati nagli i brz porast u veličini.
Dijagnoza
Samopregled dojki je prvi korak u dijagnozi fibroadenoma. Zbog svoje specifične konzistencije i pomičnog stanja, pacijentkinja može sama napipati fibroadenom. Nakon toga potrebno je obratiti se ljekaru koji će na osnovu kliničkog pregleda dalje utvrditi o čemu je riječ i preporučiti dodatnu dijagnostiku.
Ultrazvučni pregled dojki kojim se precizno određuje veličina fibroadenoma, njegov oblik, izgled ruba, odnos prema okolnom tkivu te grubo procjenjuje struktura samog fibroadenoma.
Radi preciznije analize strukture fibroadenoma može da se radi citološka ili patohistološka analiza fibroadenoma. Citološkom punkcijom ili aspiracijom tankom iglom (FNAC) uzima se uzorak ćelija iz fibroadenoma, dok se za patohistološku analizu biopsijom širokom iglom (CORE) uzima konkretan komadić tkiva koji se šalje patologu na detaljnu analizu.
Liječenje fibroadenoma
Kod većine slučajeva liječenje fibroadenoma nije potrebno. Potrebno je samo češće radiološko praćenje kako bi se na vrijeme uočile eventualne promene izgleda i veličine fibroadenoma.
Fibroadenomi mogu da izazovu fizički deformitet zbog veličine, nelagodnost ili emocionalni stres zbog čega se mnoge pacijentkine odluče na uklanjanje promjene iz dojke.
Ukoliko ljekar procijeni da je neophodna operacija dojke potrebno je o tome informisati pacijenticu.
U indikacije za hirurško liječenje spadaju:
- uvećanje lezije tokom redovnih ultrazvučnih pregleda
- fibroadenom >2cm
- nesigurna dijagnoza
- anksioznost pacijentkinje
Hirurški tretman fibroadenoma?
Klasični hirurški tretman je da se u cijelosti odstrani promjena kroz mali rez. Operacija se može raditi u lokalnoj anesteziji, naročito ukoliko se radi o površno lokalizovanim promjenama, međutim najčešće se radi u opštoj anesteziji koja je najprikladnija, kako za hiruruga tako i za pacijenticu.
Tip hirurške ekscizije zavisi od kliničke i radiološke slike. Ekscizija treba da bude poštedna kako bi se izbegao gubitak glandularnog tkiva. Ožiljak treba da bude što manje vidljiv i da zadovoljava estetski izgled koji je veomabitan za pacijentice.
Obično se savetuje submamarni pristup. Submamarna incizija se savjetuje ukoliko se radi o multiplim fibroadenomima. Ostavlja mali deformitet dojke i može da se ponavlja ukoliko dođe do recidiva.
Drugi pristup je perioreolarni. Periareolarna incizija takođe ostavlja mali, jedva vidljiv ožiljak i omogućava pristup bilo kom kvadrantu dojke.
